.

.

19.05.2017.

Ako te baš i zanima...

Fakat sam te volio.

21.08.2016.

Ne pišem više.

Za nepunih 24 sata imat' ću pune 24 godine. Kažu da smo mi poprilično depresivna generacija, rođeni ni tamo - ni vamo. Valjda se čovjek zamisli i sabere šta je sve postigao za tih 24 godine života, pa se onda pošteno sjebe nad mislima gdje je trenutno i šta ga čeka. Iako sam više chill tip, u fazonu, pusti to, ajde da uživamo u životu jer nikad nećemo biti mladi kao što smo sad, nekako me uhvatila trema. Gdje sam? Šta sam? Ko sam? Bez neke sigurnosti u budućnost ostaje samo da koračam u to neizvjesno i zasigurno neminovno, a to je moja 25. godina života. Čujemo se za nekih 365 dana, jer obično pišem kad sam nekako melanholičan, a to je pred svoj rođendan.

11.08.2016.

ŽENIM SE!!!

11.08.2016.

Dame i gospodo...

Čuj ti mene, dame i gospodo.. Nit' ovdje ima dama, a Bogami ni gospode. Večeras na programu imamo Bijelo dugme i Da te Bogdo ne volim. U nekom sam čudnom raspoloženju. I razumijem i ne razumijem. Ali, zašto te toliko brineš šta će neko drugi reći? Ljudi pričaju i bez toga... Ljudi si takvi. Danas sam dobio ponudu da idem iz ove zemlje. Otišao bih, ali ne bih sebi oprostio to što sam napustio ovdje. Jer, tu je sve do čega mi je stalo. Imam razbacane rečenice, zato što su mi i misli takve, razbacane i nejasne. Tipičan ja.

09.08.2016.

Stvari koje volim...

Volim vrijeme poslije ponoći. Kada niko ne smeta i ometa, kada niko ne zove. Volim laganu muziku na slušalicama u tim satima, bez notifikacija na mobitelu. Jednostavno, volim da imam svoje vrijeme. Mada, kad bolje razmislim, sve vrijeme svijeta je moje. Osim ono kad sam s tobom. I da se razumijemo, tad sam u drugoj dimenziji. Eh, vidiš... Počeo sam pisati ovo prije pola sata, javi mi se neko. Uradi ovo, uradi ono i ja zapostavim svoje. Nego, da završim ono što sam počeo. Mirniji sam noću, ne osjećam nervozu. Noć. Muzika. Misli čiste. Šta mi više treba? A da... Trebaš...


Stariji postovi