Ako te baš i zanima…
Fakat sam te volio.
Fakat sam te volio.
Za nepunih 24 sata imat’ ću pune 24 godine. Kažu da smo mi poprilično depresivna generacija, rođeni ni tamo – ni vamo. Valjda se čovjek zamisli i sabere šta je sve postigao za tih 24 godine života, pa se onda pošteno sjebe nad mislima gdje je trenutno i šta ga čeka. Iako sam više chill…
Čuj ti mene, dame i gospodo.. Nit’ ovdje ima dama, a Bogami ni gospode. Večeras na programu imamo Bijelo dugme i Da te Bogdo ne volim. U nekom sam čudnom raspoloženju. I razumijem i ne razumijem. Ali, zašto te toliko brineš šta će neko drugi reći? Ljudi pričaju i bez toga… Ljudi si takvi. Danas…
Volim vrijeme poslije ponoći. Kada niko ne smeta i ometa, kada niko ne zove. Volim laganu muziku na slušalicama u tim satima, bez notifikacija na mobitelu. Jednostavno, volim da imam svoje vrijeme. Mada, kad bolje razmislim, sve vrijeme svijeta je moje. Osim ono kad sam s tobom. I da se razumijemo, tad sam u drugoj…
Someone? Anyone?!
I evo me opet, nakon 2 i po godine na istom mjestu. Sam. I changed a lot. See? I even don't have bravery to say it. Alone. Here I go again. I don't know where, but sure I know where've been. Best of luck my Dear!
JEBIGA!
Ide sve pm!
Kako u trenutcima znam da izgubim strpljenje i planem, to je nevjerovatno. Maloprije, otvarajući facebook zid vidim sliku komšinice pokrivene sa njenim momkom gdje je on ljubi u čelo. Javim se ja njoj, kažem joj da nije uredu da se prvo tako ponaša u haremu džamije. Nisam religiozan koliko sam to nekad bio, ali znam…