Ne pišem više.

Za nepunih 24 sata imat’ ću pune 24 godine. Kažu da smo mi poprilično depresivna generacija, rođeni ni tamo – ni vamo. Valjda se čovjek zamisli i sabere šta je sve postigao za tih 24 godine života, pa se onda pošteno sjebe nad mislima gdje je trenutno i šta ga čeka. Iako sam više chill tip, u fazonu, pusti to, ajde da uživamo u životu jer nikad nećemo biti mladi kao što smo sad, nekako me uhvatila trema. Gdje sam? Šta sam? Ko sam?
Bez neke sigurnosti u budućnost ostaje samo da koračam u to neizvjesno i zasigurno neminovno, a to je moja 25. godina života.

Čujemo se za nekih 365 dana, jer obično pišem kad sam nekako melanholičan, a to je pred svoj rođendan.

Komentariši